Grad Hvar
Skupina od 20-ak otočića i hridina koja se proteže ispred grada Hvara zvana Pakleni otoci (ili kako Hvarani jednostavno kažu Hvarski škoji) jedinstvena je i najprepoznatljivija prirodna ljepota Hvara.
Nekad goli, pitomi otočići prekriveni tek mirisnom vrištinom, s nekoliko obradivih površina (gdje se u stara vremena čak sijalo i žito) te malim naseljem Vloka, danas predstavljaju prostrano hvarsko turističko izletište - nadaleko poznatu hvarsku sunčanu Arkadiju.
Svoje mjesto na otočićima su pronašli i nudisti (vidi kartu), a osim restorana, tu su i beach barovi za sve željne cjelodnevne zabave. Izletnički brodovi tokom cijelog dana voze na Paklene otoke s polazištem ispred Hvarskog Arsenala na rivi.
sagrađena je na brdu iznad staroga dijela grada sredinom 16. stoljeća. Neće vas oduševiti samo svojom arhitekturom i kao dio vojne povijesti, već ćete uživati u predivnom pogledu na grad Hvar, njegovu okolicu, kao i na bližnje otoke.
zajedno s Biskupskim dvorom zatvara istočnu stranu najvećeg trga u Dalmaciji - hvarsku Pjacu (Trg sv. Stjepana). Katedrala je posvećena sv. Stjepanu papi i mučeniku, zaštitniku biskupije i grada Hvara. Hvarska je prvostolnica ujedno i središte župe grada Hvara.
jedno od prvih općinskih kazališta u Europi utemeljeno 1612.g. Podignuto je nad starodnevnim Arsenalom (prostorom za popravak galija i spremištem svih pomorskih potrepština). Vanjština kazališta uglavnom je sačuvana u svojem izvornom obliku, a unutrašnja je arhitektura iz 19.stoljeća.
osnovan je 1461.godine. Unutar samostanske tišine i spokoja možete uživati i u samostanskom muzejskom bogatstvu među kojim se ističe poznata zbirka slika starih majstora.
u Hvaru postoji od 1664. godine, kad su iz Paga došle u Hvar dvije redovnice da bi samostan mogao započeti svoje djelovanje. Za osnutak samostana zalagala se hvarska komuna od 1534. godine, a neki Hvarani svojim darovnicama poticali izgradnju istoga.
Uz prvenstveno duhovni karakter što ga samostan već stoljećima upečatljuje na ovom prostoru, danas je posebno poznat u cijelom svijetu po čipki od agave: koja se samo tu u samostanu njeguje, po tradiciji od prije 100-130 godina i prelazi iz generacije u generaciju.
Stari Grad
Tvrdalj Petra Hektorovića (1487. – 1572.), s ribnjakom i golubinjakom nad njim, najpoznatija je građevina Staroga Grada.
Ovaj renesansni pjesnik gradio ga je cijelog svog dugog života i bio mu je jednako značajan kao i književno djelo. U njemu je ostvario ideju mikrokozmosa – malog, zatvorenog svijeta u kojem prostor za život imaju sva božja bića – ribe, ptice, bilje i ljudi (on, njegovi prijatelji, sveta žena, putnici i siromasi!).
Tvrdalj je i kamena knjiga – Hektorović je uklesao više od dvadeset kamenih natpisa na latinskom, talijanskom (na talijanskom samo jedan – vlastiti životni moto: Fede e realta o quanto e bella! – O koliko je lijepa vjera i stvarnost!) i na hrvatskom jeziku.
pred istoimenom župnom crkvom, nekadašnjom prvom hvarskom katedralom, najznačajniji je javni prostor Staroga Grada. U prošlosti su se ovdje izricale presude i sklapali ugovori a danas je, nakon preseljenja dnevnih ritmova stanovnika i gostiju na Rivu, postao oaza tišine i kontemplacije.
CRKVA SV. STJEPANA
je barokna građevina, čija je gradnje započela 1605. godine nakon što je srušena stara katedrala i biskupski dvor. Glavni portal, a vjerojatno i pročelje, sagradio je znameniti majstor iz Korčule Ivan Pomenić, graditelj današnje katedrale u Hvaru.
Domaći su majstori gradili crkvu a iznutra su je ukrašavali oltarima i oltarnim slikama umjetnici iz Venecije. Zvonik je iz 1753. godine, a njegovi temelji i prizemlje sagrađeni su od velikih kamenih blokova uzetih iz antičkih gradskih zidina, o čemu govori i natpis nad ulaznim vratima zvonika.
Veliko polje, u sredini otoka, mijenjalo je ime kako su se mijenjali njegovi gospodari: grčki Khora Pharu (izg.Hora Farau), rimski Ager Pharensis, srednjovjekovni Campus Sancti Stephani (Polje sv. Stjepana), danas Starogradsko polje. Ali uvijek je bio trbuh otoka: omogućavalo je život tijekom tisućljeća.
Polje je zapravo kulturni krajolik oblikovan tisućljećima. Starogradsko polje oduvijek je zasađeno vinovom lozom a u antici i srednjem vijeku sijalo se i žito. Na rubovima parcela i u škrtijim predjelima rasla je smokva.
Danas ih osvaja alepski bor, koji se polako spušta do rubova naselja. Starogradsko polje je, zbog najbolje očuvane katastarske podjele na Mediteranu, 2008. godine uvršteno na UNESCO listu svjetske kulturne baštine zajedno s starom gradskom jezgrom Staroga Grada.
